RIJEKA I JA I RIJEKA
Rijeka je
mračna i tiha,
i voda je hladna pod prstima,
rezolutna.
Bludna
u oholosti svojoj,
neminovno teče.
I ne stiže zaviriti
u vlastite jezovite misli
dok koritom joj klizi mrak.
Živa stabla pamte:
nekad je bila
topla i ljepljiva,
uobličena u vrisku srca i naježenu vrevu utrobe.
Sad zna:
ne može se unedogled živjeti
s prstom na vlastitom bilu,
pod nebom boje leša.
Sad znam.
by viam inveniam
foto by barbara valo
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
NEPOVRATNA KARTA
Umorna,
u lijeni smiraj uranja
zastrašena duša,
i jedini je krivac
što tisuće redaka posvećenih Ljubavi
ispisujem u bunilu.
Znade zakučasti trzaj njene nutrine:
iz hinjene ravnodušnosti izviruje glad,
i osjeća:
ludi usud Ljubavi je djelo
(dok izmučeno tijelo njezino
konačno tone u san).
Jer sve je konstantno nastajanje i nestajanje,
udisanje i izdisanje, nailaženje, mimoilaženje.
I sve je živimo dok ne umremo.
Umorna,
rubom bezdana klizi
zastrašena duša.
Obrazi joj varljivo mirišu na mladi šljivin cvijet
i toplu posteljinu u bijelo zimsko jutro.
by viam inveniam
foto by barbara valo
ostavi trag… (10) | printaj. | x | ^
MAGNUM IGNOTUM
Tu, na mokrom pločniku,
kasnije u polumračnoj sobi,
bit će lakše,
vjeruj,
pod sitim pokrivačem
maštat ćemo o gradu širokih ulica
i prozorima obojenim u zeleno.
I, možda,
pogledom naslutiti:
nema razgovora koje smo vodili
u nakupinama nedoživljenih smiraja.
Bit će lakše
kad utihnu vapaji:
nastanit ćemo se u grlu Pjesnika,
hranit se bogatstvom njegovih riječi
i bit će naprosto ugodno,
kao nekad
kad smo dodirivali ljude koje smo voljeli.
Bit će lepršavo,
kao davno nekad,
bit će nepopravljivo, vjeruj.
OMNIA LAETISSIMA IN EUNTE ANNO!!
by viam inveniam
foto by viam inveniam colection
ostavi trag… (25) | printaj. | x | ^
