KARANTENA
Mislima želi zbuniti kob,
pobjeći iz tvrđave,
zamijeniti grad -
prvi je u retuširanoj kupaonici,
umilnoj slici boli.
Dok vodi ljubav kroz krdo semafora
tako je lijep i
tako linijski raspoređen;
prilježe uz nogu
kao vjerni grimizni pas.
Evo,
dolazi njegov topli dah,
prožima me Mudrim
koje mi je predugo nedostajalo.
by viam inveniam
foto by viam inveniam colection
ostavi trag… (7) | printaj. | x | ^
VRUTAK II
Cirkumcizija sreće:
sluz.
Srastam sa svijetom šutnje i bijede,
dišem kroz dušnik napuštene životinje,
kasapi me lijeno protjecanje godina,
epistaksa.
Poljubi me, ali ne u izdajničkom sutonu i
ne dok se beživotni obris Torquata Tassa umiljava
najprije kardinalu d'Esteu, a potom i dubrovačkoj Cvijeti,
znaš da ne umijem preživjeti takve trenutke;
poznaješ me gotovo nepoGrešivo.
Nebo plavo i prostrano
nalikuje mi žednoj ptici,
tek stasaloj naranči što moli za puninu okusa.
Pitam se: slutiš li prepoznavanje ili predaju
u bojažljivoj strpljivosti posrkanoj do srži.
Slutiš li išta?
I brine me ta pretjerana atmosferičnost,
to kolanje mraka, sirovog jazza i
nedostatka topline u krvotoku;
cirkumcizija sreće – zakržljala onomatopeja.
by viam inveniam
foto by barbara valo
ostavi trag… (9) | printaj. | x | ^
VRUTAK I
Ne možemo poljupcima prevariti vrijeme
- obznanjuje putujući trgovac,
ni smrt bez obreda, bezimenu;
doba je vojnih odora i kabanica, i
prekasno za otkupljenje.
Srčem tugu u tišini,
sudbinu što se naslađuje nedokučivošću
beskrajno nesamilosno;
očuvala mi narav svetice
violina pod bradom kroz stoljeća. Tko će dalje?
Mili moj WolfGang, znaš li da se ispovraćano
neprestano vraća i svjetluca kao snijeg na suncu,
samo mrvicu sablasnije, zloćudnije.
I znaš li da osakaćeni mačak uz cestu
neumorno mlati brkom, pozdravlja miris
napuštenosti,
kao u praznim stanovima.
Tražiš me i nalaziš, ili ne nalaziš, ili nalaziš i gubiš,
odvodiš me u puninu, prazninu, puninu, opet me vraćaš
praznini kao što osupnutost ritmički navraća u dječje
crteže, a krv juri svilenom stazom.
I samo da znaš; izluđuje me to stapanje s
balegom sivila,
beskrajno beskrajno nesamilosno.
Srčem tugu u tišini dok puze krajolici,
i ta moja nesretna radnja eonima nosi isto ime:
paraliza ushita, mili moj WolfGang,
Njeno Veličanstvo Paraliza.
by viam inveniam
foto by barbara valo
ostavi trag… (13) | printaj. | x | ^
